Simfonija
Nikša Bratoš, Damir Arslanagić
Koliko rijeci, a malo vrijedi
mrve na stolu tada se suti
suvise jadno je ono sto slijedi
to sto bi rekla ne mogu ni cuti
Zagrebes li rdu mozda nades zlato
zagrebes li zlato ono manje sja
kad ugasim svjetla vidim te bolje
u srusenom hramu ni snage ni volje za nas
Odlazi ta simfonija
ostaje trag prigusena melodija
Sa usana tek lako se cita
beskrajne kise na sprzeni cvijet
olovno nebo iznad zlatnog zita
negdje daleko tvoja je sreca i tvoj svijet
Odlazi ta simfonija
ostaje trag prigusena melodija