Kriška naranče
Vlado Simcich, Matej Zec
dvoje nas za stolom sjedimo
u rukama držiš lijepi nož
riječima režeš svaki pokret moj
kao da sam samo naranča
poput noći blijedo gledam te
jer uvijek mora biti sve po tvom
predugo sam bila kriška u tvojim zubima
TI NISI TAJ NE TI NISI TAJ
predugo sam bila
kriška
u tvojim zubima
tako se tijesno uvijek osjećam
dok hodamo jedno kraj drugoga
jedva čekam da glavu utonem
u mračnu stranu svoga jastuka
jer slušati te više ne mogu
u krvi mi još bruji onaj glas
predugo sam bila kriška u tuđim zubima
TI NISI TAJ NE TI NISI TAJ
predugo sam bila predugo sam bila
kriška
u tuđim zubima