Nikog nema u kraju
Pitam gdje smo mi, i nebo govori
Al' kad vidim ulicu i ne progovorim
Jer nikad više tu starih drugova krug
I sve sa nama kao da je uzalud
Sad pitam gdje smo mi, i nebo govori
Al' kad vidim ulicu i ne progovorim
Jer nikad više tu starih drugova krug
I sve sa nama kao da je uzalud
Nikog nema u kraju
Gdje su moji drugovi osamnaestoga u maju
Još jedna godina gomila starih novina
Dezertirala je rodbina što se borila
Zar nakon svega da nikog nema
Zar tako treba teBra da svako drijema
Kao stari pas lavež, ti gubiš glas nade
Izdržali svako sranje, svjedok si grade
Kao da sam ranjen, jedva hodam starim krajem
Suza pjesnika da kane, rastopila bi kamen
Mnogi ljudi mi fale, neki glume i dalje
Svako lice je pokazao, maske su pale
Zar je preča kuja droga od milog brata tvoga
Nikad poraz, nikad kolaps, samo borba
A gdje smo sada, kao da smo kiša u rijeci
Al' vjeruj mi, o vama pričat ću djeci
Pitam gdje smo mi, i nebo govori
Al' kad vidim ulicu i ne progovorim
Jer nikad više tu starih drugova krug
I sve sa nama kao da je uzalud
Sad pitam gdje smo mi, i nebo govori
Al' kad vidim ulicu i ne progovorim
Jer nikad više tu starih drugova krug
I sve sa nama kao da je uzalud
Da li falim vama ja k'o što falite meni
Dal' ti mali barem zna da smo zajedno jeli
Mladi htjeli u Berlin, u glavi snovi, hoteli
A na ulici utoke, lanci, pitovi bijeli
Sada zato sjedim, dan za dan mi bježi
Svaki san mi blijedi, kroz grad dok leti
Bili smo djeca ulice
Danas stranci, glumci i loše uloge
I sve se svodi na pare i dalje
Al' ne na zajedničke, brate
Ovo me tjera da pišem, svima pričam
Sjećanje pomaže da dišem, zato živ sam
Imam planove u glavi
Kao prvog dana čekaju da se javiš
Sve drugo ostavljam po strani
Do korice knjiga je ispisana stari
Pitam gdje smo mi, i nebo govori
Al' kad vidim ulicu i ne progovorim
Jer nikad više tu starih drugova krug
I sve sa nama kao da je uzalud
Sad pitam gdje smo mi, i nebo govori
Al' kad vidim ulicu i ne progovorim
Jer nikad više tu starih drugova krug
I sve sa nama kao da je uzalud