Balada o prolaznosti

Kad lutali smo svijetom
Kao raspršeno sjeme
Govorili smo sebi
To je za neko vrijeme

I ne znajuć da smo
Na izgubljenom brodu
Mi vikali smo kopno
Dok gledali smo vodu

Kad ljubili smo kratko
U tuzi kišne noći
Govorili smo za se
Da ljubav tek će doći

Postavljali smo stvari
Ali opet ne za dugo
Za sva smo mjesta rekli
Odredit ćemo drugo

Kad rađala se sreća
I čekala je slava
Pomišljali smo opet
To nije ona prava

Kad prijatelja nema
A dani idu sporo
Govorili smo za se
Da vraćaju se skoro

Gdje najviše smo dali
Dobivali smo manje
Ali mislili smo to je
Tek privremeno stanje

Kad gubili smo život
Govorili smo neka
I vjerovali čvrsto
Da pravi tek nas čeka

Putovali smo dalje
Kad davno već smo stigli
Tek počeli smo nešto
A drugo već smo bili

I ostali smo tako
Kraj odlazeće vode
Nerazjašnjeni sasvim
I pomalo van mode

U započetoj priči
U ljubavi bez traga
Jer svakoj smo se kući
Približili do praga

U privremenom redu
Nekorištenih stvari
Ni osjetili nismo
Da sami smo, i stari

Dok vjerovali još smo
Da svaki put se mijenja
Mi rekli smo si zbogom
Govoreć doviđenja